Ej,Allahu,pogledaj me!

Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.

I svaki od njih je mislio da je njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje: 

“Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo uspjeli nikako da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?” 

Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući i naposljetku odgovori sa ove tri riječi: 

ONA KOJU VOLIS