Ej,Allahu,pogledaj me!

Enes b. Malik, radijallahu anhu, priča: “Dok smo sjedili s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, on reče: ‘Sad će se pojaviti dženetlija!’ I pojavi se neki ensarija: s njegove je brade kapala voda od uzimanja abdesta, a u lijevoj ruci držao je nanule. Sutradan, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opet je rekao: ‘Sad će se pojaviti dženetlija!’ I pojavi se čovjek koji se jučer pojavio: i ov...aj je put s njegove brade kapala voda od uzimanja abdesta, a u ruci je držao nanule. Isto se ponovilo i sutradan. Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napustio društvo, a Abdullah b. Amr b. el-As obratio se tom čovjeku rekavši:

‘Posvađao sam se s ocem i zakleo sam se da neću noćiti u kući tri noći. Možeš li me primiti tri noći na konak kako ne bih morao prekršiti zakletvu?’ ‘Mogu’, odgovori ensarija. I zaista, Abdullah b. Amr noćio je kod toga čovjeka tri noći, međutim, govorio je Amr, čovjek nije obavljao noćni namaz osim što bi, prevrćući se u postelji, spominjao Allaha i donosio tekbire, sve dok se ne bi probudio na sabah-namaz, kad bi uzeo abdest i učio uobičajene dove, pa je Abdullah skoro počeo smatrati da su njegova djela bezvrijedna. I nije se mogao strpiti, već mu je priznao: ‘Allahov robe, između mene i mog oca nije se desila svađa zbog koje se ne bih vratio kući. Ali, čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako tri puta govori da si ti dženetlija, pa sam poželio s tobom noćiti i vidjeti šta to značajno radiš. Međutim, nisam vidio da si uradio ijedno posebno dobro djelo. Hoćeš li me izvijestiti čime si zaslužio Džennet?’ Čovjek reče: ‘Džennet sam zaslužio onim što sam činio pred tobom.’ I Abdullah b. Amr pođe kući, a čovjek ga pozva i dopuni se: ‘...osim što u duši ne nosim pakost ni prema jednom muslimanu, niti im zavidim na dobru koje im Allah daje.’ Na to mu je Abdullah samo rekao: ‘Eto, time si zaslužio Džennet, i to je ono što mi nismo u stanju ostvariti.’”