Allah Ja Azim****
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Ubrzo su se upoznali i razgovarali po cele dane. Pričali su o svojim porodicama, svojim domovima, poslu, gde su bili u vojsci, i gde na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidjeo napolju.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama spoljašnjeg svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su deca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svijetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidjeo u svom umu. Tako su prolazili dani i nedelje.
Jednoga jutra je sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla telo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnelo napolje.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomjere uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao spolašnji svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u spoljašnjim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je umrli prijatelj tako lijepo opisivao stvari u spoljašnjem svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: >A, možda je htjeo usrećiti vas?<
Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uslove. Podjeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se udvostruči. Ako se želiš osećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcem.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Ubrzo su se upoznali i razgovarali po cele dane. Pričali su o svojim porodicama, svojim domovima, poslu, gde su bili u vojsci, i gde na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidjeo napolju.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama spoljašnjeg svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su deca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svijetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidjeo u svom umu. Tako su prolazili dani i nedelje.
Jednoga jutra je sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla telo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnelo napolje.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomjere uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao spolašnji svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u spoljašnjim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je umrli prijatelj tako lijepo opisivao stvari u spoljašnjem svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: >A, možda je htjeo usrećiti vas?<
Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uslove. Podjeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se udvostruči. Ako se želiš osećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcem.
Nema komentara:
Objavi komentar